ponedjeljak, 10. studenoga 2014.

Hvala na virtualnoj podršci

Facebook stranica na kojoj, pored ovoga bloga, objavljujem svoje fotografije.

Danas sam na Facebook profilu dobio 1000-tog virtualnog pratitelja. Ili se možda kaže prijatelja? Naime radi se o tzv. Fan page-u, a ne o klasičnom Facebook profilu, pa je terminologija (valjda) malo drukčija. U svakom slučaju hvala svima koji smatraju moje fotografije dovoljno dobrima da bi me poželjeli redovno pratiti. Hvala od srca!

Slijedi nekoliko rečenica o Facebooku, blogu i cijelom tom virtualnom svijetu. Barem koliko se mene i fotografije tiče. Na pokretanje Facebook fan page-a sam se odlučio u lipnju 2012. godine, kada sam primjetio da na privatnom Facebook profilu imam sve više kontakata s kojima se u biti ne poznajem osobno ili barem ne na nekoj konkretnijoj razini. Kako sam shvatio, uglavnom se radilo o mojim sugrađanima i ljudima iz doline Neretve koji su bili zainteresirani vidjeti ponekad neku od mojih fotografija, tim više što najradije fotografiram i objavljujem prirodne ljepote, panorame naših neretvanskih gradova i sela i tome slično. A takvi motivi su u pravilu zanimljivi upravo ljudima koji tu i žive. Stoga mi se ideja o pokretanju takve Facebook stranice činila logičnom jer sam želio privatni profil na toj društvenoj mreži zadržati privatnim. Bez uvrede ikome, ali smatram da privatni Facebook profili trebaju biti upravo to - privatni. Glavna ideja same te mreže je komunikacija s osobama s kojima se poznajemo i izvan virtualnog svijeta. To je isto shvatila i ekipa na Facebooku pa je i ponudila mogućnost kreiranja takvih stranica, upravo da se razdvoje privatni profili od "javnih" profila vezanih za određene proizvode, osobe, web portale, ustanove, itd...

Iako sam neko vrijeme bio suzdržan od kreiranja takve stranice, prvenstveno zbog samog naziva (Facebook takve stranice naziva Fan page, a upravo riječ fan prevedeno znači obožavatelj - pa mi se takva ideja činila narcisoidnom) na kraju se to pokazalo kao dobra ideja, a sama Facebook stranica kao odličan alat i način da svoje fotografije prezentiram javno. I tako, malo po malo, prošle su dvije godine i pet mjeseci i upravo danas se pronašla ta 1000-ta osoba koja je zaključila da ne mlatim fotoaparatom baš u prazno! :) Hvala svima još jednom!!

Još nekoliko rečenica tj. misli. Naziv stranice. Tu se nisam mislio puno. Moje ime, prezime i "funkcija": Marin Veraja - fotograf. Posljednjih godina sam primjetio doslovno poplavu stranica, kolega fotografa, koji pored svoga imena ili nadimka dodaju čarobnu riječ photography. Kao prvo; zar mi nemamo svoj materinji jezik i svoje nazive za ovaj zanat/hobi/posao?? Kao drugo; da bi se vjerno prenio duh takvog naziva stranice koja sadrži tu riječ na engleskom jeziku trebalo bi deklinirati ime i prezime pa bi dobio nešto poput: Fotografija Marina Veraje - što je tek posebna glupost. I na kraju kao treće; Fotografija Marina Veraje (tj. prevedeno na standardni hrvatski jezik: Marin Veraja photography), Fotografija Pere Perića (također na hrvatskom: Pero Perić photography), Fotografija XY-a.... Sve to zvuči enciklopedijski, kao da sam nešto postigao, pa generacije iza mene proučavaju moj opus. To mi je također bilo narcisoidno i pretjerano i tu sam povukao liniju. Facebook fan page sam morao napraviti da razdvojim privatni profil od profila gdje ću objavljivati fotografije, ali kada sam morao upisati naziv stranice, e tu se nisam mnogo mislio. Naravno ovo su samo moja razmišljanja koja apsolutno nemaju veze sa samom fotografijom. Dapače; mnogi fotografi koji imaju upravo takve nazive stranica ujedno imaju odlične fotografije, a neki - ne samo odlične nego briljantne.

I na kraju; molba tj. poziv. Pored očitog zagovaranja da se koristimo našim jezikom kada je god to moguće, također sam primjetio da mnogi obrti, ugostiteljski lokali, mnoge udruge i tome slično koriste klasični profil na Facebooku. Sve vas pozivam da se malo informirate i napravite fan page-ove. Biti će vam lakše. A ako ništa drugo, nećete mene gnjaviti s pozivima za prijateljstvo (tj. na hrvatskom jeziku: friend requestovima). Kada dobijem poziv za prijateljstvo od nekog kafića ili udruge odmah mi padnu u očima - što je valjda potpuno suprotno od željenog efekta? ;)

Nema komentara:

Objavi komentar